„Gotovo identi

„Gotovo identi?na situacija bila je sa predmetom jugoslavenskog radnog prava u fazi tzv. realnog socijalizma. Predmetom su bili:
1) pojedina?ni radni odnosi, u pravilu uklju?uju?i radne odnose javnih službenika,
2) kolektivni odnosi i
3) socijalno osiguranje radnika. U kolektivne su se odnose ubrajali samoupravni odnosi radnih zajednica (radnog kolektiva).”
U teorijskom i pozitivno – pravnom smislu došlo je do redefinisanja pravne definicije rada kao osnovnog postulata i predmeta radnog prava. Naime, predmet radnog prava je slobodan ali nesamostalan rad, odnosno, rad na tu?im sredstvima, dok samostalan rad ili rad na vlastitim sredstvima ne bi bio predmetom radnoga prava. Samoupravna koncepcija modificira pojam nesamostalnog rada u smislu da se isti pretvara u samostalan slobodan udruženi rad, budu?i da radnici rade na društvenim sredstvima rada. U tom kontekstu navodi se da: „Radno pravo u socijalizmu postaje pravo radnika ali i njihovo sredstvo ure?ivanja osnovnih odnosa u procesu proizvodnje i u odnosima rada uop?e na novim osnovama i u procesu preobražaja društvenih odnosa. Tako radno pravo postaje neka vrsta novog ustavnog prava. Zbog toga radno pravo u socijalizmu predstavlja najzna?ajniju granu pravnog sistema i najzna?ajniji dio pravnog sistema socijalisti?kog društva.”
Takvo odre?enje radnog prava korespondiralo je sa tadašnjim društveno – politi?kim odnosima u kojima je dominiralo društveno vlasništvo i samoupravni društveni odnosi